O meni


Hrvatsko Zagorje, Općina Hraščina, selo Jarek, brdo ispod Ivanščice na kojem smo mi i naše pčele
.
Kokot kukuriče, zora je. Vrijeme je za ustajanje jer počinje novi radni dan. Budilica nije potrebna. Još je tiho, samo se čuje brujanje pčela. Dok je tako, dobro je. Ventiliraju. Mijenjaju lepršanjem krila topli zrak u košnicama sa svježim zrakom izvana. Usput iz nektara koji su donijele tijekom dana sa cvijeća hlapi višak vode te u saću nastaje zreli med koji će im dobro doći tijekom zime.

U životu nam se često dogodi prijelomni tenutak koji može dobro završiti. To se meni dogodilo prije 32 godine. Moj prijatelj Franjo Tomašković je bio pčelar zaljubljen u pčele. Rekao mi je: “Ti imaš tak dobar teren, a nemaš pčele“. I to je bilo to. Došao sam na biciklu u Peščeno na njegov pčelinjak i tu smo počeli stvarati jednu sjajnu priču. Franjo je imao slabo srce, a ja sam pucao od energije, volje i oduševljenja prema pčelama. Kupio sam sljedeće godine 2 košnice. Stavili smo u njih rojeve i smjestili u moj novi pčelinjak. Kada vas pčele nagrade za vaš trud to je poticaj da vam ništa nije teško za njih napraviti. One su mi do danas sve to višestruko vratile. Završio sam i pčelarsku školu, otvorio punionicu meda i na taj način zadovoljio uvjete koji garantiraju kupcu originalan proizvod.
U novije vrijeme je bila zgoda na facebooku kad je netko zavapio: „Gdje da nađem pravi med?“ - odmah mu je došao odgovor: „ Idi na Dolac Groboteku.“ Tu je na tržnici Dolac u Zagrebu naše prodajno mjesto. Uvijek sam smatrao da se proizvod mora maksimalno približiti kupcu bez posrednika, a danas znam da sam bio u pravu. Stekao sam na taj način mnogo poznanika, kolega i dobrih prijatelja. Danas polako smanjujemo proizvodnju jer sam u godinama kad bih trebao pomoć kao i moj prijatelj Franjo kojeg više nema s nama. Ali da se ponovo rodim, opet bih izabrao život s pčelama.

Moja poruka vama: budite zdravi i hranite se zdravo.

-S poštovanjem vaš pčelar, Željko Grobotek.